ZAŠTO KUŠČEVIĆU USKOK NIJE BLOKIRAO IMOVINU ?

0
3769

Imovinska afera bivšeg ministra Kuščevića nije novost. Mediji su naširoko pisali o svemu, ministar je smijenjen, skinut mu je imunitet kao zastupniku i pokrenuta je istraga protiv njega.
Međutim gdje je istraga sada, dali je išta napravljeno u smjeru postizanja pravde i namirenja štete prema oštećenima, bilo državi, bilo općini, ili privatnim osobama, nema nikakvih saznanja. Doduše dok traje istraga niti ne može biti rezultata, ali već smo navikli da pogotovo prema političarima istrage traju u beskonačnost dok sve ne padne u zastaru ili se ne zasjeni nekom većom aferom.
U slučaju Lovre Kuščevića čini se da je to školski primjer razvlačenja i razvodnjavanja istrage. Prije svega to možemo zaključiti po činjenici da niti na jednu Kuščevićevu nekretninu nije stavljena zabrana raspolaganja.
Naime postupak kod gospodarskog kriminala je takav da se u početku provode predistražne radnje, u što spada i tajno praćenje i prisluškivanje. Kada se dovoljno materijala skupi, tada se jedan dan kreće na uhićenja, isti taj dan je doneseno i rješenje o provođenju istrage, a isti taj dan se i blokira imovina za namirenje eventualne štete u slučaju osude. Rješenje o blokadi imovine, kada je istraga uskokova, donosi županijski sud i ono se isti dan upisuje u zemljišne knjige koje i spadaju pod sudove pa je za očekivati da se to isti dan riješi. Tu država jako dobro funkcionira. Čak i kad se zna da su svi ti dokumenti, pogotovo rješenje o pokretanju istrage, često vrlo opsežni, nerijetko na preko 100 stranica, sve je napravljeno isti dan. U praksi to znači da istražna tijela danima ako ne i tjednima prije uhićenja pripremaju te dokumente, pa se oni formalno donose na isti datum.
Zašto imovina Lovri Kuščeviću nije blokirana i zašto on nije nikada bio uhićen, to zna samo Uskok, a možda i poneki upućeni političar za kojeg se zna da ima informacije iz istrage, ali i o njemu ćemo uskoro pisati.
Provjerili smo sve Kuščevićeve nekretnine, i niti na jednoj nema blokade. Donekle za razumjeti je zašto nije bio uhićen, ipak je imao zastupnički imunitet, pa je smisao uhićenja izgubljen u tih par dana dok se skidao imunitet, jer je očito mogao porazgovarati s kim je htio u tih par dana i sve dogovoriti, ali za neblokiranje imovine nikakvog razloga niti opravdanja nema.
Da podsjetimo na najbitnije sporne poteze;

  1. sredio šogoru POS-ov stan – oštetio državu i općinu koje su pomogle da cijena stana bude niska
  2. mijenjao urbanističke planove kako bi svojim nekretninama i onima u vlasništvu podobnih povećao vrijednost – oštetio općinu, državu i privatne vlasnike kojima nije želio prenamijeniti zemljišta
  3. vrlo jeftino otkupio stan od svoje firme koja je propadala i prodao ga drugoj firmi za puno veći iznos – oštetio svoju firmu, stečajne vjerovnike, državu za poreze
  4. mijenjao je službene dokumente na način kako je njemu odgovaralo, iako nikada gradsko i općinsko vijeće nije razmatralo određene izmjene kojima se okoristio – krivotvorenje dokumenata
  5. supruga mu je kupila jeftino poljoprivredno zemljište koje je on kasnije prenamijenio kroz općinske odluke i znatno se okoristio – zlouporaba položaja
    Sve ovo je apsolutno bilo i za uhićenje, ako ne zbog dokazivanja, ono barem zbog demonstracije neovisnosti i snage uskoka, ali to već ionako znamo da ne postoji.
    Šteta u ovim slučajevima iznosi i preko dva milijuna kuna, a vjerojatnije i preko 3 milijuna, ovisno kako sagledati štetu.
    Naime, u točki 3 je Kuščević oštetio prvenstveno svoju firmu za značajan iznos, kroz vrijednost stana, koji je kupio jako jeftino, ali i stečajne vjerovnike, jer mu je firma ostala dužna mnogima, ukupno oko 1.300.000,00 kn duga. Možda se neki koji nemaju iskustva u samostalnom poduzetništvu pitaju zašto je problem ako je oštetio firmu kojoj je sam vlasnik. To je logično pitanje, jer je mogao ići u likvidaciju firme i sva bi imovina nakon plaćanja troškova opet njemu pripala. E tu je problem! Tada bi morao platiti onima kojima je dužan tih milijun i 300 tisuća kuna, jer ako ne bi, prema zakonu se određuje stečaj i stečajni upravitelj bi prodao imovinu da namiri vjerovnike. Dakle, uz zlouporabu položaja od strane najvišeg državnog dužnosnika u vrijeme dok je bio nešto manji dužnosnik, lokalni, Lovro je počinio i onu najnižu neljudsku prevaru. Neki će reći da nije to tako strašno, mnoge su firme završile u stečaju. Točno, ali njegova firma je ostala nekoj obiteljskoj firmi dužna velike novce, nekom čovjeku koji mu je vjerovao jer je starosjedilac na Braču, nekome tko je djecu hranio i školovao kroz tu firmu, nekome tko je možda razmišljao o samoubojstvu zbog toga što ga je prijatelj Lovro “zavaljao” za par stotina tisuća kuna. Ali i to sve je čak i relativno često ako dođe kriza, firme propadaju. Ali u ovom slučaju nije bila u pitanju kriza, firma Lovre Kuščevića je kupila taj stan u suterenu od 328 m2, odnosno poslovni prostor, i kasnije za cca trećinu novaca prodala samom Kuščeviću, a onda je ta firma ostala dužna milijun i 300 tisuća kuna, dakle jasno je da je prevario sve svoje prijatelje i suradnike koji su prijavili potraživanje prema njegovoj firmi, ali je prevario i državu za poreze, dakle sve nas koji čak ni nismo poslovali s njegovom firmom.
    Naravno njegove ostale brojne nekretnine koje je “teško pratiti” kako je sam rekao jer ih ima puno, nisu pod kreditom za plaćanje dugova, nego je on jedan “vrlo uspješan ministar” kako su ga kolege nazivali. Na poljoprivrednom zemljištu koje je njegova supruga kupila za sitne novce, a on prenamijenio u građevinsko, sada niču urbane vile i u završnoj su fazi gradnje. Stvarno je “vrlo uspješan”.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here