DORH istražuje Kolakušićeve volontere zbog 30 kn i to po nalogu Đure Sesse – News

0
13

Napisao: Borut Černelić

Foto: Slaven Juriš i Vrhovni sud RH

Policija, a i poštari, početkom listopada zakucali su na vrata volontera koji su za Mislava Kolakušića prikupljali potpise za predsjedničku kandidaturu pred godinu dana. Uručili su im pozive na kojima stoji da se trebaju, i pod kaznenom odgovornošću, hitno javiti u Državno odvjetništvo.

Njihov navodni je krimen što nisu ispostavili račune za donacije eurozastupniku koji je odlučio uključiti se i u izbore za predsjednika države. Istražitelji DORH-a šokirali su ih na obavijesnim razgovorima optužnicama da su protuzakonito financirali kampanju Mislava Kolakušića. Na teret im javni tužitelji stavljaju što nisu ispostavili račune političaru za obavljene usluge.

Za njih je vrijedno istrage i 80 kuna koliko je Janko K. iz Daruvara platio jedan četvorni metar prostora da bi na gradskoj površini prikupljao potpise za Mislava Kolakušića početkom studenoga prošle godine. I to samo za jedan dan, samo za šest sati. Volonterima iz Bjelovara i Slavonskog Broda stavljaju na nos isto, ali za neizdane račune od 30, odnosno 120 kuna za zakup javnih površina. Da čovjek ne povjeruje. Kako je moguće da se istražitelji u Hrvatskoj, kraj svih bestijalnih afera teških i milijarde kuna bave isključivo Kolakušićevim volonterima i navodnim prekršajima od nekoliko desetaka kuna? Zašto to isto ne čine i s volonterima koji su pomagali prikupljati potpise Kolindi Grabar Kitarović, Zoranu Milanoviću, Miroslavu Škori, Daliji Orešković, Ivanu Pernaru…? Ako je grijeh ne naplatiti predsjedničkom kandidatu zakup prostora, onda je po istom istražiteljskom principu prekršaj i ne izdavanje računa za izgubljeno vrijeme, za olovku, papir, telefon, sendvič, sok, pečenog vola…

Kolakušićeve volontere u nekim slučajevima prvo je iznenadila policija, u drugim poštari.  Kod općinskih državnih odvjetnika suočili su se s bizarnošću optužbi, a jednako i sa strahom od birokratkog aparata, reprekusija, sankcija, prijetnji… Naoko ništa ozbiljno, tim prije jer su ih i istražitelji ispraćali s osmjehom, nevjericom i tapšanjem po ramenima.

No svi ti pečati, navođenje prekršaja, zakona, institucije koje se spominju, kaznena djela…, pa i samo postupanje DORH-a…, ozbiljni su sami po sebi. Svim Kolakušićevim optuženim volonterima je zajedničko da su im istražitelji na saslušanju kazali kako ih je prijavio za nezakonito financiranje izborne kampanje DIP (Državno izborno povjerenstvo).

Na nekoliko optužnih prijedloga to i napismeno stoji, no jednako na nekima piše kako i iz obavijesti Državnog ureda za reviziju od 24. srpnja 2020. stoji da su počinili prekršaj iz članka 25, stavka 3 Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe. Tražili smo objašnjenje od Državnog ureda za reviziju, a njihov je odgovor bio frapantan. Oni nemaju pojma o svemu i ne znaju iz kojih ih je razloga navelo kao izvor Državno odvjetništvo.

– “Obavijest koju navodite nije obavijest Državnog ureda za reviziju. Državni ured za reviziju je prema odredbi članka 9. stavka 2. Zakona o Državnom uredu za reviziju (Narodne novine 25/19) nadležan, između ostalog, za obavljanje revizije političkih stranaka, nezavisnih zastupnika i članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na način kako je propisano odredbama Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma (Narodne novine 29/19 i 98/19)”, kazala nam je  Biserka Čoh Mikulec, mag. oec., pomoćnica glavnoga državnog revizora. Dakle ne i građana!!!

Naša je istraga pokazala kako je to zapravo rješenje DIP-a, baš kao što su i sva ostala rješenja koja optužuju Mislavove volontere i koja su glavni pokretač istražnih radnji DORH-a. Za bolje poznavatelje prigoda to nije čudno. Iza svega se skriva Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda RH i čelnik Državnog izbornog povjerenstva koji je već nekoliko godina poznat i po žestokim obračunima s Mislavom Kolakušićem, prvo kao sucem Trgovačkog suda u Zagrebu, a potom i eurozastupnikom. Vodeći čovjek hrvatskog pravosuđa ispao je pravom neznalicom kad je javno na televiziji kazao kako se sudac Kolakušić nema pravo natjecati na izborima za Europarlament. Ili je imao skrivene namjere. Kolakušić mu je dokazao kako je iznosio neistine, a na kraju mu je i izborom za eurozastupnika pokazao koliko je šupljeglavo znanje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda RH prvo je osporavao, a potom je skrušeno morao priznati hrvatsko i europsko pravo Mislavu Kolakušiću da se kao sudac ipak smije natjecati za europarlamentarca. Slično je tvrdio i Ivan Turudić. I kao predsjednik DIP-a Sessa je morao prihvatiti negativan odgovor na svoje objede Etičkog povjerenstva kojem je prijavio Mislava Kolakušića i Listu 15. Osim navedenog, Đuro Sessa potpisao je i dokument u kojem je pokušao zabraniti Kolakušićevim promatračima i udruzi Antikorupcija nadzor izbora. Po Ustavu i Zakonu o izboru članova u Europski parlament i ovom je prigodom Đuro Sessa ispao u najmanju ruku neinformiranim, a više od tisuću Kolakušićevih volontera na kraju je nadgledalo izbore. Sve po zakonu, iako su Đuro Sessa, baš kao i Ivan Turudić, javno govorili kako sudac Mislav Kolakušić nema pravo sudjelovati na izborima za Europarlament. Demantirali su sami sebe. Đuro Sessa, kao istaknuti član Državnog izbornog povjerenstva sam je svojim potpisom na kraju prihvatio Listu za Mislava za Europarlamentarne izbore.

Sve to nije nimalo neobično, jer žaoke Mislava Kolakušića i to one najotrovnije bile su upućivane na katastrofalno stanje u hrvatskom pravosuđu, na korupciju među sucima, a pri tome nije nimalo štedio Đuru Sessu. 

Po Kolakušiću, „temelj korupcije u pravosuđu je „ručna“ dodjela predmeta sucima, odnosno utjecaj na to kojem će sucu biti dodijeljen pojedini predmet u rad. Radi osiguranja temeljnog načela prava i sprečavanja korupcije u sudskim postupcima na sudovima Republike Hrvatske uvedena je automatska kompjutorska dodjela predmeta sucima u rad. Sud ne može biti nepristran i pravičan kada se zloupotrijebi sustav dodjele predmeta u rad sucima.“

DORH-ovo postupanje prema Kolakušićevim volonterima tim je apsurdnije, jer Zakon jasno propisuje da nisu prekršili nikakve propise. Radi se o troškovima nastalima prije razdoblja izborne promidžbe. Ona je službeno otpočela 29. studenoga, na dan kada više nitko nije agitirao za Kolakušića, na dan kada je kazao kako će za predizbornu kampanju potrošiti NULA kuna! Upravo Kolakušićevo financijsko izvješće bilo je motiv na koji se DIP nalijepio pokušavajući dokazati kako je to bilo zapravo nemoguće. I kad već nisu mogli ništa prilijepiti Kolakušiću, učinilo im se sasvim zgodno da to učine njegovim volonterima. Ni krivima ni dužnima.

Sve je izvjesnije kako se radi o političkom obračunu, a kolateral su obični mali ljudi, Kolakušićevi volonteri, umirovljenici, koji sad strahuju od kazni koje su u visini njihovih godišnjih mirovina. Ovakvo zastrašivanje građana zbog njihovih političkih stavova i zakonitog političkog djelovanja nezamislivo je za demokratske sustave. Hoće li im Mislav Kolakušić ostati dužan?



Source link

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here