Boccaccio je iskoristio veliku kugu iz 14. stoljeća za "Decameron", a Čadežov "HRVATSKI DECAMERON" inspiriran je Covidom-19

0
29

To, prijatelji moji! Neven Kepeski i Tomislav Čadež. Boccaccio je iskoristio veliku kugu iz 14. stoljeća za “Decameron”, a Čadežov “HRVATSKI DECAMERON” inspiriran je Covidom-19. Novu knjigu Tomislava Čadeža valja svakako pročitati. Giovanni Boccaccio iskoristio je veliku kugu iz 14. stoljeća za slavnu erotsku knjigu “Decameron”, a Tomislav Čadež upravo je otisnuo “HRVATSKI DECAMERON”, inspiriran suvremenom kugom, Covidom-19. Novo djelo hrvatskog književnika, kazališnog kritičara i novinara, upravo je objavila izdavačka kuća Media Bar. Giovanni Boccaccio napisao je knjigu neusporedive pameti i mašte kako bi pomogao okupiti opušteni duh čovječanstva. Je li isto pošlo za rukom i kolumnistu Jutarnjeg lista? Toskanske štorije pisane su u jednakih 100 dana, baš kao što je i Tomislav Čadež pisao hrvatske. Boccaccove su pisane na raskrižju srednjeg vijeka i renesanse, a Čadežove pred koji mjesec. Obje otkrivaju mnogo o vrijednostima i težnjama u najtežim pandemijskim vremenima, ali ostaju vitalne i povezane danas zbog svoje zemaljske ljudskosti. Crna smrt pustošila je Europu sredinom 14. stoljeća, a Giovanni Boccaccio potrudio se satirično napisati posve neobičnu knjigu za ono vrijeme, neusporedive pameti i mašte kako bi pomogao preplašenom narodu da lakše prebrodi teška vremena. Pričao je o ljubavi, romantično ali i erotski pohotno… To je i ono što ga je obilježilo, no bio je i kroničar tragičnih i grotesknih situacija. Bio je duhovit i iskren u opisivanju složenosti ljudskih interakcija. I Tomislav Čadež radi to isto, no njegova preokupacija nisu lascivni, ljubavni i erotski dijalozi u toskanskoj vili u kojoj je sedam mladih žena, Boccaccijevih glavnih junakinja, Pampinea, Filomena, Neifil, Fiammetta, Elissa, Lauretta i Emilija te tri mladića, Filostrat, Dione i Panfil. Bonaccijevi junaci, dok kuga hara Firencom, u samokaranteni traže utjehu u ljubavi i strasti. . . Čadeževi nas tjeraju da se zamislimo u kojem to vremenu živimo i kome smo to dušu prodali. Njegovi junaci pričaju priče naših naših povijesnih autora, od srednjega vijeka do naših dana, tražeći među njima povijest epidemija. I ne samo da su oni u žiži Čadežova zanimanja, dotakao se on i zagrebačkog potresa, američkog rasnog sukoba i pljački dućana u New Yorku, sukobu SAD-a i Kine… što se poput virusa šire globalno. Knjiga njegovih 100 eseja nosi podnaslov “Dnevnika samoizoliranog intelektualca” i zapravo u 100 dana, u 100 mini priča, od 19. ožujka do 26. lipnja 2020., promišlja situaciju u kojoj se cijeli svijet našao zbog pandemije uzrokovane novim koronavirusom, COVID-19. Sedam stoljeća kasnije, a problemi slični ili jednaki. Toliko godina nas dijeli, no nazivnik koji proizvode ljudske tragedije je jednak. Poseban je naglasak na odnosu zapadnoga civilizacijskoga kruga i zapadnog načina mišljenja prema ovoj i sličnim epidemijama i pandemijama kroz povijest, kao i o odnosu običnoga čovjeka prema posve nepoznatoj prijetnji koja se nad njim iznenada nadvila. Ukratko, valja knjigu pročitati, jer koliko god da je Boccaccio bio duhovit i zabavan, toliko je Čadež istinoljubiv, jasan i kroničarski precizan. Za njega postoji i sex bez sexa, a zašto je odabrao naziv Decameron to on sam najbolje opisuje:



Source link

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here